Kada sam stigao na Mećavnik, vidio ovaj festival, divne ljude, čarobne predjele, toliko sam bio fasciniran da sam rekao: "Ovdje bih definitivno mogao da živim." Prirodno je da čovjek mora svojim očima da vidi neke stvari da bi imao pravu sliku o nečemu, tako se i moja slika Srbije znatno promijenila. Imam mnogo bolje mišljenje o njoj sada kad sam došao. Uvjerio sam se u neke stvari koje su mi govorili prijatelji.
Fasciniran sam istorijom, umjetnošću, muzikom i sve mi je jako dragocjeno što sam vidio.
Rekao je to u intervjuu za "Glas Srpske" proslavljeni holivudski glumac Džoni Dep, specijalni gost Emira Kusturice i Festivala "Kustendorf", koji se ovih dana održava na Mećavniku.
Osim što je aktivni učesnik festivala, u okviru kojeg svoje znanje prenosi i na studente, Dep je na Mokroj Gori proslavio Pravoslavnu novu godinu, uz dobru muziku i nacionalna jela Srbije, ističući da je šljivovica mnogo doprinijela dobroj atmosferi.
- Nikada neću zaboraviti ponoć u brvnari, dobro vino i momenat kada smo se svi izljubili - istakao je Dep.
* GLAS: Šta očekujete od projekta "Pančo Vilja", koji treba da radite sa Emirom Kusturicom?
DEP: Nadam se da neću biti otpušten.
* GLAS: Zašto biste bili otpušteni?
DEP: U filmskoj umjetnosti nikad se ne zna. To je kao kad bacite novčić. Iskreno se nadam da neću biti otpušten, a posebno ne otpušten od strane Emira Kusturice. Postidio bih se kada bi me Emir otpustio. On mi je kao brat. Moja očekivanja su jako velika u profesionalnom smislu, zato što je Emir toliko strastven u tom projektu i želji da i mene uključi. Sve skupa to će biti veličanstveno raditi i nadam se da neću zabrljati.
* GLAS: Da li je Holivud fabrika globalizma?
DEP: Ne, ovih godina je mnogo bolje. Holivud ima samo jednu namjeru, a to je ulaganje i zarada. Zato što je riječ o biznisu i zato što svi idu tamo da bi zaradili za život. To je neminovnost.
* GLAS: Da li je Dizni takođe Holivud?
DEP: Da. Kada sam dobio projekat "Pirati sa Kariba", u jednom trenutku osjećao sam se kao da sam u protivničkom taboru, ali bez obzira na sve, radiću svoj posao sviđalo se to nekome ili ne.
* GLAS: Kakvo mjesto u Vašem životu zauzima muzika sada?
DEP: Muzika je moja prva ljubav, ona se rodila u meni još kad sam imao 12 godina. Muzici dajem sve. To je nešto što me uvijek oduševljava, jer muzika je uvijek nova, fascinantna. Uvijek pronađeš novo mjesto u pjesmi koje te inspiriše i pomaže ti da objasniš sebe.
* GLAS: Da li svirate javno?
DEP: Sviram s vremena na vrijeme s prijateljima. Volimo da sviramo sa velikim zvijezdama poput Smita, Kita Ričardsa. To me ispunjava, jer ne pruža se prilika svaki dan da svirate s takvim zvijezdama. Pošto sam počeo kao muzičar, često razmišljam o muzici i ljudima koji stvaraju dobru muziku. Mislim da su muzičari veoma važni danas.
* GLAS: Koliko pratite srpsku muzičku scenu i kakvo iskustvo nosite iz Beograda, gdje ste prije nekoliko godina svirali sa grupom "Partibrejkers"?
DEP: Rado se sjećam tog koncerta. Sa zadovoljstvom bih ponovo svirao na srpskim prostorima. Čekam poziv. Što se tiče muzike sa prostora bivše Jugoslavije, mislim da je "Zabranjeno pušenje" veoma interesantan bend i nije slučajno što je njihova muzika dobro prihvaćena u cijelom svijetu. Spomenuo bih i Stribora Kusturicu, koga poznajem i pratim od njegove 13. godine i drago mi je što je izrastao u autora sposobnog da stvara veoma originalnu muziku.
* GLAS: Kakav je Vaš utisak o ženama u Srbiji?
DEP: Vidim neku dubinu u očima tih djevojaka. Imaju produhovljenu strukturu lica i zrače. Volim takvu vrste ljepote.
GLAS: Mnogi vas smatraju jednim od najseksepilnijih muškaraca na svijetu?
* DEP: Mislim da ste pogrešno spelovali, da ste htjeli da kažete neko drugo ime, odnosno smatram da ja nisam taj. Ja sam neko ko se budi svako jutro, pere zube i veoma sam srećan što radim ovaj posao.
GLAS: Koliko ste zadovoljni ostvarenim na emotivnom planu?
DEP: Kad sam dobio svoju djecu, osjetio sam da sam ispunjen nečim lijepim i da nisam opsjednut samim sobom. Zapravo, nisam nikad ni bio, ali i da jesam, više nemam pravo na to. Kad dobijete prvo dijete, nevjerovatan je taj prvi momenat nesebičnog davanja sebe. Moja privrženost porodici se nije promijenila ni sad kada su moja djeca velika, jedno ima deset, drugo sedam godina. Nikad ne odlazim od kuće na duže od sedmice. Užasno se osjećam svaki put kad moram da ih ostavim.
Ćevapčići
* GLAS: Vaše prijateljstvo sa Emirom Kusturicom nikada nije bilo poljuljano?
DEP: Emir Kusturica za mene nije samo proslavljeni srpski režiser. On je moj prijatelj i brat. Kada sam početkom devedesetih godina došao u Jugoslaviju, bio sam bolestan od jakog gripa. Emirovi su se jako dobro brinuli o meni i vratio sam se zdrav. Nikad neću zaboraviti to naše druženje i ćevapčiće, onako masne, pune, zahvaljujući kojima mi se vratila snaga.