Dnevnik jednog Bosanca!

CITAJTE PAZLJIVO

Dnevnik Jednog Bosanca: Dio 1.
Dnevnik jednog Bosanca

2. august – Uselili smo se u našu novu kuću u Kanadi. Tako sam uzbuđen. Ovdje je tako lijepo. Planine su prekrasne. Jedva čekam da ih vidim prekrivene snijegom.

14. oktobar – To je najljepša zemlja na svijetu. Lišće je poprimilo one divne nijanse žute i narandžaste boje. Vozio sam kroz prirodu i vidio par jelena. Tako su graciozni. To su najljepše životinje na svijetu. Ovo mora da je raj. Volim Kanadu.

11. novembar – Dan Sjećanja (Kanadski državni praznik). Lov na jelene će početi uskoro. Ne mogu da zamislim da netko može ubiti tako divnu životinju. Nadam se da će uskoro snijeg. Tako je divno.

02. decembar – Noćas je pao prvi snijeg. Ustao sam i vidio sve pokriveno bijelim pokrivačem. Izgleda kao najljepša razgledica. Izašli smo napolje, očistili stepenište i prilazni put a onda se grudali (ja pobjedio). Kada je prošla ralica morali smo ponovo da očistimo kapiju. Koja divna zemlja. Volim Kanadu.

12. decembar – Noćas opet snijeg. Opet prošla ralica i zatrpala kapiju. Ovdje je prekrasno.

19. decembar – Noćas opet snijeg. Nisam mogao izvesti auto da idem na posao. Ovdje je zaista divno samo sam malo umoran od lopatanja. Opet jebena ralica.

22. decembar – Ovo bijelo ***** opet padalo cijelu noć. Dobio sam žuljeve od lopatanja i leđa me bole. Ovaj majmun sa ralicom kao da se krije iza ćoška i samo čeka da ja očistim ispred kapije. Šupak!

25. decembar – Sretan Božić! Još malo usranog snijega. Ako mi ikad padne šaka onaj peder što vozi ralicu, ubit ću ga. Mater mu *****. Što ne posipaju više soli po cesti pa da se prije otopi.

27. decembar – Noćas opet snijeg. Ne izlazim već dva dana samo što čistim snijeg kad god prođe ralica. Ne mogu nigdje ići, auto se zaglavio u brdu snijega ispred kapije, a i hladno je. Kažu da će pasti novih 30 cm tih bijelih govana.

28. decembar – Prognoza je bila loša. Palo je pola metra, a ne 30 cm. Ako ovako nastavi neće se otopiti do ljeta. Ralica se zaglavila i taj šupak došo kod mene da traži lopatu. Rekao sam mu da sam slomio već šest lopata čisteći ta govna sa vrata što ih je on nabacao i zamalo sam mu slomio glavu.

04. januar – Najzad izašao iz kuće. Otišao do prodavnice da kupim nešto hrane. Kad sam se vraćao udario kolima jelena. 3000 dolara štete na kolima. Te jebene nemani šeću posvuda. Svugdje ih ima. Što ih lovci ne pobiše jesenas!

03. maj – Odvezao kola kod mehaničara. Nevjerovatno koliko su zahrđala od jebene soli što je posipaju svuda.

10 maj – Selim na Floridu. Ne mogu ni zamisliti kako neko normalan hoće živjeti u toj jebenoj Kanadi.


2 deo

12. maj

Stigli smo na Floridu. Uselili smo se u novu kucu. Tako je velika. Ima sav komfor, naravno i pool. Kako je ovdje samo toplo i prijatno. Vec sam zaboravio Kanadu…Volim Floridu.

20. maj

Ovdje su ljudi nevjerovatno dobri i uvijek se samo smiju. Stvarno je Florida interesantna a ima puno interesantnih zivotinja. Bas je fino toplo. Ove nedelje sam se zagrijao od one Kanade. Puno volim Floridu.

12. jun

Vec smo mjesec dana tu. Vrijeme je uvijek toplo i jako vlazno. Dobro da u kuci imamo klima-uredaj. Susjed mi je pricao kako u jednom restoranu u blizini sluze dobrog aligatora. Kako mogu ljudi da jedu te zivotinje koje poticu iz doba dinosaurusa. To ne mogu nikako razumjeti. Vidjeli smo puno toga na Floridi, nevjerovatno je interesantna. Najvise te volim, Florida.

30. jun

Otkad smo dosli, vrijeme se skoro nije mjenjalo. Uvijek je toplo, a sad i pomalo suvise vlazno. Ali klima-uredaj u kuci i u kolima radi odlicno. Nocu nam jedino smetaju komarci, kojih ima, u ovo doba godine, puno. Upoznao sam jos neke susjede. Stvarno su ljudi na Floridi dobri.

18. jul

Nevjerovatna vrucina i skoro 100% vlaga. Za vikend idemo na obalu. Nadam se lijepom provodu

20. jul

Kakva noc! Fata je u hotelu slucajno ostavila otvoren prozor. Zamalo da me zivog pojedu komarci. Kad smo se htjeli vratiti kuci, neko nam je ukrao kola, tako da ima da se vozimo 100 milja taksijem. Crnac, taksista, uvijek se samo smjeska. Imam utisak da je on ukrao kola. Stvarno ima kriminala na Floridi.

22. jul.

Poslije povratka kuci, opet taksi i na posao. Pa ja kao da radim samo za ove taksiste. U firmi, sef mi je rekao da se ne smijem dovoljno, ali kako da glupanu objasnim da nisam sklopio oka od onih komaraca, a kamoli da spominjem ukradena kola. Nevjerovatna vrucina.

30. jul

Toplotni val je na maximumu, a nama je u kuci crkla klima. I jos ovi komarci. Jedino me spasi ujutro jedno kupanje da prezivim. Kad sam htio da se bacim u bazen, vidim u njemu aligatora od 3 metra !! Jos mi je samo ta pizdarija trebala. Brzo pozovem policiju da pitam sta treba da radim. Oni kazu da ga pustim na miru i da ce sam otici odakle je dosao. Poludicu.

31. jul

Vec ujutro nevjerovatna vrucina. Na poslu sam opet kao prebijen. Sef, onaj supak, kaze da se uopste ne smijem i da to nije dobro za klijente. Jebo i njega i klijente.

1. avgust

Kakva vrucina! Vec drugi dan bez klime, sto znaci i bez spavanja. Sve ce da izgori. Komaraca ima sve vise. Onaj mrgan od 3 metra kao da u mom bazenu kampuje. Kazem cijelu pricu susjedu, a on se samo smije kao uvijek, ***** mu materina.

2. avgust

Jedva docekah da mi dodu popraviti tu kurcevu klimu. A onaj niger, umjesto klime, sredi mi kcerku. Policija kaze da treba biti pazljiv, a da crnca vjerovatno nece moci uhvatiti, jer su i onako svi isti. Vrucina kao da smo u paklu. ***** ti Floridu.

12. avgust

Ne mogu da smislim tu vrucinu. Tu smo jos uvijek kao u paklu, a, otkad smo dosli, vrijeme isto. Sef me izbacio iz firme sa osmjehom na licu i rekao da su se klijenti pobunili, da se nisam dovoljno smijao. Tako sam ostao bez posla. Na putu kuci svratim u kafanu da se napijem. Svi se smiju, i meni i mojoj prici, a osobito onaj policajac koji me uhapsi pijanog. Trazi da mu platim 3000$. Majku im, mrzim Floridu, prokleta bila.

13. avgust

Boze kakva vrucina! Vracam se kuci iz cuze, bez kola, posla i bez para. Mrzim taksiste. Svi bjeze sa osmijehom na licu, a usput mi kazu da dolazi Mitch. Legnem u kucu, u kojoj jos uvijek ne radi klima, da malo razmislim o svemu. Odjednom nevjerovatan vjetar zapara zrak i kuca nema vise krova. Jos minut, dva i nema vise kuce. Vjetar se smirio. Nemam vise nista, samo je onaj aligator ostao u bazenu Sto ga nisu pojeli u onom restoranu…. Susjedi se vracaju i sa osmjehom na licu kazu da imam srecu da sam prezivio hurikan Mitch. Opet je vrucina ko i prije, a ja bez svega.

Mrzim Floridu, selim se odavde. Gdje, ovaj put necu da vam kazem…