Prnjavor je danas na momenat ,,zaledio,, srce i oprostio se sa tragično nastradalom novinarkom Brankicom Miholjčić. Nepregledna povorka ljudi ispratila je jednu izuzetnu ženu na njen poslednji počinak. U Domu Kulture prije podne održana je i komemorativna sjednica . Rodbina, prijatelji, najbliži saradnici i poštovaoci lika i rada naše Brane ,još uvijek sa nevjerom, tugom u srcima i suzama u očima prisjetili smo se velikog profesionalca, istinskog znalca svog posla, ali prije svega drage prijateljice.

Našim slušaocima je dobro poznato da Brankici na ovom području nije moglo promaći ono što se , u novinarskom žargonu, zove vijest dana. Ona, sigurni smo, nije ni slutila da će i sama jednog dana postati ta vijest. A ona je, ne samo u Prnjavoru, već i mnogo dalje, već treći dan zaredom prva tema. I kako to obično ide neizbježna pitanja sa množe-kako? Zašto? -Ali odgovora, onog ljudski prihvatljivog, nema.

Ako je tačna ona – da je svaki čovjek ono što drugi o njemu misle, onda bi pravu sliku Brankice Miholjčić dobili od onoga što smo čuli u telefonskim pozivima redakciji, mejlovima, SMS-ovima, koji ovih tužnih dana, stižu sa svih strana svijeta. Zovu i pišu, i znani i ne znani, ali svi se slažu u jednom izgubili smo nekog izuzetno dragog, jer naša Brana je bila puna vedrine, istinske volje da se bori za svoju porodicu, bila je omiljena među ljudima koji su je, imali čast, poznavati.

I kako se moglo čuti na komemoraciji, kada se pojavi žena sa dugom kovrdžavom kosom i širokim osmjehom problemi su nestajali, sami od sebe, jer nosila je neku vrstu čarolije. Kada se pogleda Branin životopis i profesionalna karijera - radila je ono što, što možda neki od nas nikad neće dostići, a živjela je, nažalost, samo 46 godina.

Svi su se složili da su ne samo porodica i mediji, u kojima je radila, već i Prnjavor, kao opština, izgubili mnogo, jer htjeli to neki priznati ili ne, bila je naš brend. Mi, njeni prijatelji, smo izgubili mnogo, ali nam ostaje nada da je naša Brana otišla na neko mnogo bolje mjesto od ovog u kojem mi ostajemo, da je zauvijek pamtimo. Zato joj beskrajno hvala i neka joj je vječna slava.

Izvor:RadioLjubic

3 Komentar(a)

Zorica Bajic-Lokner,novinarka iz Bg Juni 25, 2009 Glasova: +3	Sa Brankicom sam se upoznala 2005.godine na Radio Prnjavoru. Bila sam srednjoskolka, a Brana je umela da prepozna ko zaista kao novinar "grize". Mnogo stvari sam naucila od nje, (koje mi i danas pomazu u mom novinarskom poslu, koji je vec 16 godina moja ljubav, profesija i strast). Mnogo ce mi nedostajati, a sigurna sam i svima koji su je poznavali, cenili i voleli. Kao zena je plenila lepotom , ljubaznoscu, bila je veliki optimista i saljivdzija...Nasi putevi su se ukrstali i kada sam se trajno preselila u Beograd. Uvek su ti susreti bili dirljivi, sjajni...Brano, hvala ti za sve sto si nam svima kao covek dala. Zauvek cu te pamtiti i spominjati. Najvise ces razume se, nedostajati svojoj porodici, ali je Prnjavor odlaskom naseg kolege Zeljka Smolica 1996.god. a pre tri dana i tebe mnogo izgubio. Vi ste istinski verovali da se kulturoloski krupne stvari ,mogu desavati u uslovno receno, malom gradu. Laku noc, draga nasa Brano. Tvoja mala Zoka Zorica Bajic-Lokner, novinarka iz Beograda Prijavi administratoru! Ne preporučujem Preporučujem
Zorica Bajic-Lokner,novinarka iz Bg Juni 25, 2009 Glasova: +2	ISPRAVKA -UPOZNALE SMO SE 1996.GOD. Prijavi administratoru! Ne preporučujem Preporučujem
dada Juli 20, 2009 Glasova: +1	zahvaljujem se svima na divnim komentarima o mojoj jedinoj i voljenoj sestri... nedostje mi neopisivo... Prijavi administratoru! Ne preporučujem Preporučujem

Ime		Komentar smanji | povećaj
		Pretplati se na obaveštenje (samo za registrovane korisnike) Dodaj komentar