Glad beskrajna, a ruke vječito prazne. Izgleda da je sva nesreća i bijeda opisana ovom rečenicom pogodila prnjavorsku ergelu "Vučjak". Već dvije decenije ne zna se ko je gladniji - lipicaneri ili onih pet-šest radnika što se brine o njima.

Godinama vlasti od opštine do entiteta pokušavaju riješiti ovaj problem, ali ne ide. I tačka. Zašto? E taj odgovor niko ne može dati. Sve se vrti u začaranom gladnom krugu.

Podsjetimo da je Mala Evropa, kako Prnjavor zovu zbog raznolikosti nacionalnog sastava stanovništva, prije rata i bila najpoznatija po uzgoju elitnih konja lipicanera. I u grbu grada nalazi se potkovica, koja govori kakav je značaj imala ergela "Vučjak".

Onda je došao rat i vrijeme kada su i ljudi ljude zaboravili. O konjima se tada niko nije ni brinuo, do nekoliko radnika koji su ih godinama bez plate hranili i brinuli o njima. I tako do danas kada je izgleda ergela svima teret.

Onda slijede promašaji što opštinske, što republičke vlasti. Opštinske vlasti u Prnjavoru ne znajući kakav dragulj imaju prepušta ergelu na milost i nemilost što činovnicima raznih entitetskih direkcija i ministarstava, koji u njoj ne vide život, već procente u strukturi vlasništva.

Agonija kulminira kada najveći akcionar postaje prnjavorski biznismen Petar Dušanić, koji je ipak više volio konjsku snagu kamionskih dizel motora od lipicanera, te umjesto ulaganja prepustio konje i radnike da bukvalno gladuju.

Međutim, umjesto da Vlada RS vrati Dušaniću staru deviznu štednju za koju je i kupio ergelu "Vučjak", tadašnji premijer Dragan Mikerević odlučuje da od Dušanića kupi polumrtve konje.

I sad nekoliko godina nakon toga, Vlada kao većinski vlasnik odlučuje da "Vučjak" pošalje u stečaj kao posljednju šansu.

Logično je postaviti pitanje šta se može uraditi u stečaju. Rasprodati imovinu? Teško da će se pojaviti neki kupac osim ponovo same vlade da se saniraju dugovi ergele. Ili će stečajni upravnik konje jednostavno prodati nekom ko će ih prepakovati u konzerve koje bi, na primjer, opet mogla da kupi Vlada i uskladišti ih u robnim rezervama. Skupo je konjsko meso. Kilogram kobasica je i do četrdeset maraka.

Sva ova priča o gladnoj ergeli "Vučjak" u stvari je priča o nama samima, o našem društvenom sistemu vrijednosti u kojem je Petar Dušanić uspješan biznismen, a Dragan Mikerević uspješan premijer.

Društvo koje ne vidi i ne prepoznaje kakvo bogatstvo ima u ergeli "Vučjak" teško da ima svijetlu budućnost. Može samo da preživljava od dana do dana, kao i onih 80 primjeraka lipicanera, a kojih u svijetu ima svega još oko 3.000.

Izvor:Nezavisne (Dragan Jerinić)

3 Komentar(a)

xxx Januar 11, 2009 Glasova: +1	stvarno sramota a jos veca grota... ZALOSNO!!!!! Prijavi administratoru! Ne preporučujem Preporučujem
NOA Januar 11, 2009 Glasova: +0	Sve čestitke Autoru" Glodur" NOA www.drustvonoa.org Prijavi administratoru! Ne preporučujem Preporučujem
NOA Januar 11, 2009 Glasova: +0	http://www.drustvonoa.org/Spasimo konje sa ergele Vucijak-opsirnije.html 2. Otvoreno pismo Načelniku Opštine Prnjavora! 21.11.2008. 3. Konji dobili sijeno 26.8.2008. 4. Troškovnik oporavka! 5. Drugi izvještaj sa ergele Vučijak - NOA Rescue Team 9.5.2008. Opširnije / English version 6. Prvi izvještaj sa ergele Vučijak - NOA Rescue Team 3.5.2008. Opširnije / English version 7. Peticija - Spasimo konje sa ergele Vučijak 8. Plakat akcije / Poster of Action Prijavi administratoru! Ne preporučujem Preporučujem

Ime		Komentar smanji | povećaj
		Pretplati se na obaveštenje (samo za registrovane korisnike) Dodaj komentar