Dejan Bjelošević (41), vlasnik kuće uz "krivinu smrti" u Drugovićima, na magistralnom putu Banjaluka - Prnjavor - Bijeljina, odlučio je da svoj dom zaštiti - kamenjem i velikim stijenama.

Mnogobrojni apeli i molbe nisu urodili plodom, a razna vozila na desetine puta uletala su u dvorište Bjeloševića i bukvalno lomila ogradu i sve pred sobom, dok su komšijinu kuću automobili na kraju i srušili.

Sada nesvakidašnja kamena zaštita oko lijepo izgrađene i komforne kuće, za neupućene, na nekom drugom mjestu, u najmanju ruku bila bi čudna ili šaljiva. Ali, mnogobrojni spomenici krajputaši svjedoče i opominju zašto ovu krivinu u Drugovićima, naselju uz magistralni put, bije zlokobni glas "krivine smrti".

- Od Klašnica i mosta na Vrbasu do Prnjavora, u saobraćajkama je izginulo mnoštvo svijeta, s raznih strana svijeta, ili su postali invalidi, a neki su i lakše povređeni. Ali, brate, ovi uglavnom nesavjesni vozači kao da su se navadili na moje dvorište, pa gotovo da nema mjeseca da i po nekoliko puta bukvalno ne ulete u moje dvorište, lomeći sve pred sobom i, ako su u mogućnosti, samo produže dalje - jada se Dejan Bjelošević, vlasnik kuće, u kojoj živi sa suprugom i dvoje djece.

Proteklih godina, na ovom putnom pravcu od Banjaluke prema Srbiji, gde svakodnevno prođe na hiljade raznih vozila, Dejan se nagledao najstrašnijih prizora. Ali, i učestvovao u spasavanju mnogih, uz njihove gromoglasne ili prigušene jauke. Nažalost, jednima nije bilo spasa, drugi mu duguju zahvalnost, ali ima i onih koje pamti samo po nanesenoj šteti.

- Mnogi se vade na oštru krivinu i neravan asfalt, što je vidljivo, ali je izvjesno da nesrećama umnogome kumuju i sami neopreznih vozači. Gore, na početku krivine, u kuću mog sad već pokojnog komšije Mladena Stegića, raznim vozilima ulazili su nebrojeno puta, dok je nisu srušili. Kao za nekakvu odštetu, na licu mesta dobijao je po 50, 100, a sumnjam da je ikada dobio više od 1.000 KM. Šalili smo se da na kuću nabaci samo fasadu i da od toga lepo živi, naravno, pod uslovom da ne pogine - kaže Bjelošević.

Mećutim, rušenjem komšijine kuće, Bjeloševići su izgubili svoj "zaštitni zid".

- Svako vozilo koje bi izgubilo kontrolu, nastavilo bi put kroz moje dvorište rušeći sve pred sobom. Zato sam, da bih se zaštitio, podigao zid od betonskih elemenata. Više puta, jer su mu manja vozila koja su se u njega zabijala nanosila štetu, a teška teretna bi kroz njega prolazila kao kroz sir - kaže Dejan, i dodaje da ga je to nateralo da se dodatno zaštiti dovoženjem kamenja ispred zaštitnog betonskog zida. - Pokazalo se da mi čak ni to nije bilo dovoljno, pa sam bio primoran da svoju zaštitu pojačam i velikim stenama. Sreća u nesreći je da radim u obližnjem kamenolomu, pa su imali razumenjama da mi odaberu najveće i najčvršće stene - objašnjava Dejan.

Dodatna zaštita ubrzo se pokazala pouzdanijom, kada se teško teretno vozilo "megano", Vatrogasnog saveza RS, na putu ka kući Bjeloševića, udarivši u zaštitnu stenu, bukvalno raspalo na dva dela.

NOĆNI SUSRETI

JEDNE noći me je probudila strahovita buka, kad kroz prozor vidim - vozač putničkim vozilom izlazi iz mog dvorišta. U gaćama sam ga sustigao, kod vode, pošto je vozio na raspalim gumama. Pitam ga da li se javio oštećenom gazdi, a on kaže: "Sutra ću." Kad mi je onako ošamućen rekao: "Uzmi iz kasete moj pištolj i pucaj", odvezao sam ga svojim automobilom kući - kaže Dejan Bjelošević, uz napomenu da mu je do sada pričinjena velika materijalna šteta, kao i da se nada da će se neko od nadležnih setiti da barem na krivinu vrati zaštitni zid sa signalizacijom.

Objavi na FACEBOOK

Izvor:Novosti

0 Komentar(a)

Ime		Komentar smanji | povećaj
		Pretplati se na obaveštenje (samo za registrovane korisnike) Dodaj komentar