|
Crkva "Brvnara" u Palačkovcima se nalazi na sredini puta između Prnjavora i Dervente, na udaljenosti od oko 2 km jugozapadno od puta koji vodi prema mjestu zvanom Crkvina, lokalitet Šuma. Sa istočne strane nalazi se aktivno pravoslavno groblje od koga je lokalitet crkve ograđen. Sjeverno od crkve, sa druge strane puta na udaljenosti od sto metara podignuta je nova zidana crkva.
Prema popisu, koji je za potrebe Banjalučke eparhije rađen 1911. godine, na prostoru Bosanske krajine su bila ukupno 83 sakralna objekta izrađena od drveta. Što se tiče vremena u kome su nastali ovi objekti, njih sedam je nastalo u 18. vijeku, šesnaest u 19. vijeku (do 1878. godine), a do 1911. godine ukupno šezdeset. Do 1952. godine ih je bilo približno trideset. Veliki broj drvenih crkava nestao je u toku drugog svjetskog rata i u godinama poslije njegovog završetka, za šta su glavni razlozi uglavnom bili vezani za rat, odnosno kasnije loše ili nedovoljno održavanje ovih objekata.
Narodno predanje crkvu u Palačkovcima datira u duboku prošlost. Prema ovom predanju današnja crkva predstavlja treću crkvu–brvnaru podignutu na istom mjestu. Današnju crkvu-brvnaru u Palačkovcima podigli su izvjesni Pero Kljunić, kao glavni majstor, i njegovi pomoćnici, izvjesni Ratkovci iz derventskog Detlaka. Godina gradnje ove crkve je 1843, što je vidljivo sa urezanog natpisa u vrhu sjevernog dovratnika.
Iako je crkva sagrađena u 19. vijeku, jedna od njenih karakteristika je da nema velike dimenzije kakve imaju druge crkve sagrađene u ovo doba. Njena jednostavna osnova i skromne dimenzije navode na zaključak da je morala nastati znatno ranije i da 1843. godina predstavlja godinu njene obnove. Do ovog zaključka može dovesti i otkriće do koga se došlo prilikom radova na restauraciji carskih dveri, kada su ispod postojećeg, otkriveni stariji slikani slojevi daleko većih likovnih vrijednosti. Ovo slikarstvo, po svemu sudeći, pripada srpskom ikonopisu 18. vijeka i to njegovim najboljim ostvarenjima. Otkriće ovog sloja, uz pronalazak starog poda od kamenih ploča ispod poda od opeke, kao i spomenute građevinske karatkeristike objekta, bili bi pouzdan argument za tvrdnju da je objekat 1843. godine samo obnovljen.
Crkva u Palačkovcima posvećena je apostolima sv. Petru i Pavlu. Skladnošću i preciznošću svog arhitektonskog sklopa i bogatstvom i raznovrsnošću dekorativnih elemenata, crkva u Palačkovcima se izdvaja kao posebno ostvarenje u krajiškoj porodici brvnara. Crkva ima pravougaonu osnovu, dimenzija 9,82 x 4,56 m. Visina sljemena iznosi preko 7,00 m. Crkva je rađena od hrastovih brvana čiji su spojevi i preklopi urađeni vrlo precizno. Građa je od savršeno tesane i zdrave hrastovine.
Većinu radova na objektu vršili su i vrše mještani sela Palačkovci. Posljednje intervencije su izvršene 1997. i 1998. godine i obuhvatile su:
- konstruktivnu sanaciju temelja podbetoniranjem sa izradom kamenog lica temeljnog zida;
- zamjenu glavne krovne grede;
- stezanje podrožnih greda sistemom zatega;
- izradu kamenog poda u centralnom molitvenom prostoru;
- zamjenu krovnog pokrivača od klisa;
- izradu nogostupa od lomljenog kamena oko crkve;
- premještanje zvonika.
Prilikom posljednjih intervencija, crkva je podignuta hidrauličnim dizalicama i, nakon izvršenih intervencija, vraćena na svoje mjesto. Prilikom radova na promjeni krovnog pokrivača bila je urađena privremena krovna konstrukcija koja je imala zadatak da spriječi eventualni prodor oborinske vode. Radove na cijepanju klisa obavili su majstori sa planine Vlašić.
Crkva u Palačkovcima je u dobrom građevinskom stanju. Problema sa vlagom ili nekih konstruktivnih problema na samom objektu nema.


Izvor: Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, znanje.org
|