Mom narodu kroz vjekove koji su iza nas braniše da ljudi budu, da slobodu imaju i svoje svetinje da grade. Braniše, ali ne zabraniše. Moradosmo se svakako dovijati da bogomolju imamo, kakvu-takvu, bez obzira na veličinu i materijal od kojeg će biti sagrađena.

Mjesta za bogomolje brižljivo su birana, skrajnuta od pogleda i puta od Turaka, ali narodu vjerujućem bliske i drage. I nicale na sve strane male, ali lijepe crkvice brvnare ljubavlju svog naroda od najboljeg drveta istesane, podignute, da govore i svjedoče kroz vjekove.

Da bi se bilo kakva i bilo gdje crkva napravila morao se dobiti ferman (odobrenje) iz Carigrada, a na njega se čekalo i po nekoliko godina. Gradnja crkve u Banjoj Luci bila je odgađana godinu za godinu, jer turski begovi i age nedadoše crkvu graditi dokle se čuje mujezin kad eznan uči, kako su govorili. Dovitljivi Srbi izabirahu mjesta za svoje bogomolje, lijepa na zaravni, gradiše brvnare od kojih i danas mnoge o tom vremenu svjedoče.

U prnjavorskom selu Palačkovci i danas lijepa crkva brvnara jeste svjedok tog vremena, obnovljena na ponos stanovništva tog kraja. U krupskom zaseoku Tovilović nedaleko krupskog manastira svjedok ljubavi prema svevišnjem jeste lijepa crkvica brvnara. Penjući se vlašićkim visovima u selu Javorani sagrađena je 1757. godine crkva posvećena svetom Nikoli. U Imljanima u crkvici brvnari čuva se đedovski štap, za kojeg tvrde da je u stvari štap svetog Jovana. Zanimljivo je i gotovo nepojmljivo da su crkve brvnare sagrađene bez eksera, kao dokaz da je naš narod oduvijek imao majstore koji zaslužuju poštovanje za sva vremena.

Lijevčani izgradiše u Romanovcima crkvu u kojoj se vjenčao i naš narodni tribun i perjanica srpskog pera Petar Kočić. Ni oni s druge strane Vrbasa župljani nisu zaostali, pa i danas Malo Blaško krasi crkva brvnara iz tog vremena. Manjaču krasi brvnara u selu Kolima koja je obnovljena i danas se u njoj liturgija služi i ime Hristovo slavi. Na daleko je poznata i crkva u Omarskoj i neizbježan je detalj na razglednicama tog kraja.

I prekodrinski Srbi su izgradili veliki broj brvnara. U jednoj od njih, u Takovskom kraju, Karađorđe i vojska su se pričestili pred Prvi srpski ustanak. A u drugoj u neposrednoj blizini Miloš Obrenović se predao turcima i kovao planove kako mir uspostaviti i u novi ustanak narod podići. Kruži priča da je jednim fermanom odobreno da se u nekom selu izgradi crkva veličine volovske kože. Mislili ljudi kako da sagrade što veću crkvu pa se dosjetiše te kožu na tanki oput (tanke kožne trake) isijekoše i njime temelje crkvene obilježiše, pa je na tim temeljima izgradiše.

Kada turci vidješe kako su ih prevarili priznaše da je dosjetka dobra i crkva te veličine osta. U posljednjih dvadesetak godina shvatili smo vrijednost crkvi brvnara, kao svjedoka jednog teškog vremena i sve više im se posvjećuje pažnja i privlače veoma mnogo kako stranih tako i domaćih posjetilaca, koji se dive majstorluku kojim su građene i njihovom trajanju. Širom prostora na kojima su živjeli i žive Srbi ima na desetine takvih crkava koje svjedoče i govore da smo svoji na svome i da mirno živimo i o napretku svoga naroda brinemo, kao i da je vrijeme kada su nam oni koji su silom dolazili, branili i sprečavali da se svom bogu i u svojim boljomoljama molimo davno prošlo.

Objavi na FACEBOOK

Izvor:Fokus

0 Komentar(a)

Ime		Komentar smanji | povećaj
		Pretplati se na obaveštenje (samo za registrovane korisnike) Dodaj komentar