U selu Mala Sočanica kod Dervente, ispod kuća Erića, pored rječice Gvozdenac, nalazilo se jezero, u čije dubine niko nije smio da zagazi. Među meštanima postoji vjerovanje da je prelijepa djevojka, po imenu Danica, vodila volove da piju vode u vrijeme kad se u proljeće oralo i brnalo na obližnjoj njivi.

„Na trenutak otac je ostavio kćerku da pričuva volove, kako bi se odmorili na njivi i otišao do kuće. Bila je velika žega i sunce pripeklo, a volovi ožednjeli, pa krenu prema izvoru. Iznenađenu devojku obore, a klinovi brnače zakače se za njenu haljinu. Vukli su je tako sve do izvora. Žedni volovi, počnu halapljivo da piju vodu i propadnu u dubinu izvora, zajedno sa brnačom i devojkom. Jadni otac je trčao da zaustavi volove. Stigao je kasno, a kad je došao do izvora ništa nije pronašao. Nestali su kao da ih je nešto progutalo“, priča Savko Erić drevnu priču, kažu koju je čuo od djeda.

U novije vreme bagerima i mašinama mještani su zagradili nasip i ogradili izvor da mu se ne može prići, a vodu pumpama crpe za domaćinstva. Ovaj izvor, a nekad i jezerce, naziva se Babića izvor, valjda po Babićima iz susednog sela Crnča, koji se nalaze na brdu, zapadno od Erića. Tu je granica ova dva sela.

U okolini, po njivama uz dolinu, mnogo je još malih izvora. Nekad je svako domaćinstvo imalo svoju vodu, svoj izvor. O Babića izvoru ili jezeru, postoje u narodu mnoge priče. Mještani kažu da je u jezeru i glibu u prošlosti nastradalo mnogo ljudi i životinja koje su tu naišli i jednostavno - nestali. „Volio sam slušati djedovu priču o djevojci koja se utopila u izvoru. Zbog toga nikada nisam smio prilaziti blizu izvora, a i sad kad na to pomislim uhvati me strah“, dodaje Erić. Drugi opet kažu da je djevojka bila zaljubljena u jednog momka iz Babića, a otac joj nije dozvolio da ljubavi s njim, pa se krišom, čim uhvati priliku, sastajala sa njim kod rječice Gvozdenac.

Jednom, tako, čuvajući volove, povede ih na rečicu Gvozdenac da napoji i sastane se sa momkom. Volovi se otrgnu i pojure na izvor. Kako su počeli da piju vodu tako i propadnu, a sirota devojka uhvati konopac da ih vrati i tako, uz jauk, i ona propadne u izvor, a momak iz šume počne da zapomaže i od straha pobjegne kući. Po tome je, vele, nazvan Babića izvor. Erić se seća još i da se govorilo kako se noću pored izvora niko nije usudio da prođe jer, kažu, da se u beloj haljini po mjesečini djevojka pojavljivala iz izvora i zapomagala da joj pomognu. U obližnjim štalama, kad bi se ona nekom prikazala, nastala bi, tvrde seljani, rika goveda. I sad meštani noću ne silaze na izvor, ako neku alatku zaborave na njivi ili po nešto drugo.

Priče se, ponekad, graniče sa nemogućim: eto, kažu znalo se desiti, kada se radilo na njivi, da na drvetu ostane torba sa hranom, a ujutru je - ne pronađu. Pričalo se da gladna djevojka izađe iz izvora i odnose torbu sa hranom, pa su stoga meštani o slavama nosili hranu i ostavljali je u blizini izvora, misleći da će tako nahraniti gladnu i sirotu Danicu.

Objavi na FACEBOOK

Izvor:Blic

2 Komentar(a)

stanko Februar 06, 2011 Glasova: +0	dobra priča za pohvalu Prijavi administratoru! Ne preporučujem Preporučujem
babic Februar 18, 2011 Glasova: +0	Ova prica uopste nije tacna jer se to babica vrelo nalazi ispod kuca babica na babica zemlji u maloj socanici i nema veze sa ericima i sa babicima u crnci. Prijavi administratoru! Ne preporučujem Preporučujem

Ime		Komentar smanji | povećaj
		Pretplati se na obaveštenje (samo za registrovane korisnike) Dodaj komentar